Subota, travanj 20Stranica o Hrvatski

Mlada trudnica očekivala je blizance, ali pogreška doktora bila je fatalna, jedno dijete je umrlo, a preživjeli sin Dominik zadobio je teška oštećenja

Bio je vruć ljetni dan, 25. kolovoza 2007. godine. Mlada trudnica očekivala je blizance. Trudnoća je bila uredna i nije bilo razloga za brigu. Ipak, život joj se tog dana nepopravljivo promijenio. Liječnička pogreška bila je fatalna, jedno je dijete umrlo, a drugo, maleni Dominik, zadobio je teška i trajna oštećenja. I danas, 12 godina kasnije, nepokretan je i slijep, dnevno trpi do 50 epileptičnih napadaja, ne može samostalno disati niti gutati, potrebno mu je čistiti respiratorne kanale i često pati od infekcija. Njegova jedina reakcija na vanjske podražaje je osmijeh. Kada trpi bolove, plače.

To je samo jedan primjer liječničke pogreške koja je završila na sudu i zbog koje je bolnica morala platiti odštetu.

Najnoviji slučaj isplate odštete zbog liječničke pogreške, ako ga uopće možemo tako nazvati jer se dogodio još u ožujku 2006., onaj u kojem je riječki KBC dužan isplatiti 5,6 milijuna kuna pacijentici. Riječ je o najvećoj dosuđenoj naknadi štete. Rutinska operacija polipa na maternici i ciste na jajniku završila je katastrofom, a pacijentica je ostala doživotni invalid.

Iako je pacijentica htjela dogovoriti nagodbu s bolnicom, što bi u konačnici bilo mnogo jeftinije, odbili su, a danas su u situaciji da bi isplata ugrozila poslovanje te je oštećena izašla ususret i dozvolila isplatu odštete na rate.

U pravilu, dakle, liječnik napravi pogrešku, a bolnica plaća. Zahtjeva za odštetom je tisuće, a manjina oštećenih i kazneno prijavljuje liječnike.

Tome u prilog ide i posljednje izvješće Državnog odvjetništva za 2017. godinu, koje je pokazalo da je 88 osoba prijavljeno za kazneno djelo nesavjesnog liječenja.

“Kao i proteklih godina, uočava se da se prije svega radi o prijavama fizičkih osoba nezadovoljnim određenim liječničkim uslugama, zahvatima i postupcima prema pacijentima tijekom liječenja, slijedom čega se u rješavanju ovih predmeta traži suradnja s Hrvatskom liječničkom komorom i Ministarstvom zdravlja te njihovim službama, kao i provođenje stručnih nadzora i inspekcija prije donošenja odluke o kaznenim prijavama”, stoji u izvješću DORH-a.

Jednom dosuđen i zatvor

Također, od svih prijava, odbačene su čak 72, a sudovi su donijeli presude na temelju njih šest zbog kaznenih djela nesavjesnog liječenja i šest zbog kaznenih djela protiv zdravlja ljudi. Od osuđujućih presuda, dvije su uvjetne zatvorske osude, a jedna je osoba osuđena na zatvorsku kaznu.

Koliko je privatnih tužbi za naknadu štete u Hrvatskoj, teško je reći, ali ima ih tisuće, a odštete koje bolnice moraju isplatiti postaju sve veći uteg u poslovanju. Podaci su alarmantni. Naime, samo državne bolnice, njih sedam, u četiri godine (od 2012. do 2016.) platile su više od 61,77 milijuna kuna odšteta pacijentima zbog pogrešaka u liječenju ili prilikom operativnih zahvata. Dakle, pacijentima je u Hrvatskoj isplaćeno ukupno oko 8,27 milijuna eura.

Prof. prim. dr. sc. Dubravko Habek, stalni sudski vještak, predsjednik Kolegija kirurških znanosti Akademije medicinskih znanosti Hrvatske i potpredsjednik Hrvatskoga društva za medicinska vještačenja Hrvatskoga liječničkoga zbora, kaže da je najveći broj tužbi, prema svjetskim forenzičkim statistikama, iz područja opstetricije (ginekologije).

Osim toga, pod “rizične” specijalizacije, sklone tužbama, prof. Habek navodi obiteljsku medicinu, hitnu medicinu, pedijatriju i pedijatrijsku kirurgiju, opću i hitnu kirurgiju, neurokirurgiju, anesteziologiju i reanimatologiju.

– Prema postojećim informacijama, do 20 posto tužbi od ukupnog broja procesuira se te u njima postoje elementi stručnog ili drugog oblika propusta – kaže prof. Habek.

Kada govorimo o ginekologiji, u Hrvatskoj nemamo statističkih podataka o navedenom, ali prema iskustvima sudskih vještaka, njihov je broj zamjetniji u odnosu na ostale specijalnosti.

– Ovdje valja spomenuti da je posljednjih godina, primjerice u Njemačkoj i Sloveniji, broj tužbi i odštetnih zahtjeva iz ginekologije i opstetricije u padu, a u SAD-u i dalje raste – kaže prof. Habek i dodaje da je riječ o visokorizičnoj struci.

Preopterećenost liječnika

Oduvijek je, smatra, uz profesionalni dio, bila obojena emocionalnim i socijalnim sastavnicama, a ishod trudnoća ili porođaja povezan je s brojnim čimbenicima i može biti nepovoljan i s trajnim posljedicama doživotne invalidnosti.

– Stoga se u nesretnom ishodu uvijek traga za nečijom odgovornošću, odnosno pogreškom u postupanju. Na neka stanja može se utjecati, no postoje stanja koja su biološki zadana ili su nepredvidiva i neočekivana, pa su upravo takva stanja u trudnoći i porođaju značajan čimbenik rizika lošeg ishoda po zdravlje majke ili djeteta ili pak oboje – pojašnjava prof. Habek.

Kad govori o najčešćim razlozima pogrešaka, kaže da opstetricija i ginekologija nisu matematika i fizika. One nemaju matematičke sigurnosti, struke nisu egzaktne koliko god izgledale.

– Naveli ste preopterećenost liječnika kao jednu od mogućih razloga pogrešaka. To je kod nas značajan razlog jer je jedan liječnik vrlo često raspoređen tijekom radnog vremena na više mjesta, a usput je nerijetko i dežuran 24 sata – pojašnjava prof. Habek.

Nesretni slučaj može se, pojašnjava, dogoditi i iz organizacijsko-komunikacijskih razloga (nedostatni timovi u službi, nedostatna oprema i sl.) i drugih okolnosti, koji su, zapravo, i češći od samih profesionalnih propusta, pa u takvim slučajevima, ako se navedeno ustvrdi, troškove zasigurno valja pokriti iz zdravstvenog sustava, što se i čini.

– Postoje i drugi primjeri iz osiguravateljske prakse. Poznat je nedavni slučaj da je čelnik ustanove odbio isplatiti odštetni zahtjev obitelji i odvjetnika koji su predložili medijaciju, pa su utužili i, na temelju pravomoćne presude, bolnica je morala isplatiti šest puta veću svotu – kaže prof. Habek.

Navodi i kako je još teža činjenica da se radi o selektivnom slučaju, jer se u drugom, sličnom, postupilo suprotno i isplaćena je veća svota za neželjeni slučaj medijacijom nego uobičajena.

– Dakle, praksa u našoj zemlji nije uniformna, izravno je povezana s odlukama pojedinaca, vlastodržaca koji mijenjaju pravo i nisu dostižni ničemu, učini se šteta veća nego što je bila, a postupci traju godinama na muku svima. Naravno da navedeno mijenja percepciju u sustavu zdravstva i prema sustavu zdravstva u svim sastavnicama stvara se nepovjerenje i događa se verbalno i fizičko nasilje kojemu nismo svjedoci otprije samo dva tjedna, nego oduvijek – zaključuje prof. Habek.

Predsjednica udruge za promicanje prava pacijenata Jasna Karačić smatra da moramo biti svjesni da pacijenti više ne šute o onome što se događa te traže svoja prava, kako i treba biti.

– Na sreću, pogreške nisu toliko česte s fatalnim ishodima, ali ima, na žalost, situacija koje za posljedice imaju tešku tjelesnu invalidnost. Imamo jako kvalitetne liječnike i zahvate, no ponekad su pogreške neizbježne i ne treba se prikrivati iza njih, nego, kad se dogode, odmah priznati krivnju te naći način za dogovor s pacijentom kako bi se ispravilo ono što se može – kaže Karačić. Najviše pritužbi odnosi se upravo na pacijentovo stanje nakon pogreške. Biti sam, ostavljen, bez pomoći, nade, odštete i oporavka, prepušten raljama pravosudne birokracije je najgore, smatra Karačić.

U Hrvatskoj odštete još, navodi, nisu na razini kojom bi se potvrdila učinkovitost pravednog sustava i da se pacijenti osjete legalno zaštićeni. Sve ovisi o odvjetnicima i sudovima, a nema progona po službenoj dužnosti.

– Ne treba bježati od pogrešaka, tko radi taj i griješi. Bitno je odvojiti nesavjesno liječenje i namjernu štetu od nehaja i pogreške koja se dogodi ma koliko se trudili. Opreza nikad dovoljno i poruka treba biti da ne postoji rutinsko – ni zahvat, ni operacija, ni dijagnoza. Svaki organizam je poseban – kaže Karačić.

Također, važno je ne nametnuti strah liječnicima, jer tko bi se odlučio za specijalizacije visokog rizika ako bi bio pod stalnim stresom.

Geometrijski rastu tužbe

Ono što je činjenica, tvrdi, jest da ne postoji dovoljno visoka odšteta koja može oštećenom pacijentu vratiti život koji je imao, pogotovo ako je ostao invalid ili bez radne sposobnosti.

Pacijenti često odustanu od tužbe u trenutku kad dobiju ispriku i pomoć u rješavanju nastale situacije, a odustaju i zbog činjenice da znaju koliko dugo traju sudski postupci.

– Svi sudski procesi toliko su spori da pacijenti ponekad izgube i volju za životom ili im se stanje toliko zakomplicira da ih više nisu u stanju izdržati ni psihički ni fizički – napominje Karačić.

Jedan od najpoznatijih odvjetnika koji se bave medicinskim pogreškama, ujedno i odvjetnik pacijentice iz Rijeke kojoj je dosuđena najveća odšteta u Hrvatskoj, Josip Mađarić kaže da se pitanje naknade štete zbog liječničke pogreške počelo uvoditi tek sredinom devedesetih. Od tada pa do danas broj tužbi zbog liječničke pogreške raste gotovo geometrijskom progresijom.

– Naše zdravstvene administracije, nevažno koje boje dres nose, uporno od tog problema okreću glavu i čak niti ne pokušavaju usvojiti i primijeniti temeljene principe na kojima se to pitanje manje ili više uspješno rješava u zemljama koje su nam uzor i u čijem bismo društvu željeli biti – kaže Mađarić.

U svijetu su, kaže, poznata dva temeljena sustava kojima države i njihove zdravstvene administracije nastoje obeštetiti pacijente koji su pretrpjeli štetu uslijed liječničke pogreške: sustav koji počiva na osiguranju liječnika i zdravstvenih ustanova od profesionalne odgovornosti i tzv. skandinavski ili “no fault” sustav.

– Ovaj potonji sustav izrastao je iz sustava osiguranja od profesionalne odgovornosti u skandinavskim zemljama sredinom sedamdesetih godina, jako je dobar, no vrlo je skup i kao takav primjenjiv samo u zemljama visokog socijalnog blagostanja. Njega si ne mogu priuštiti ni Njemačka, Švicarska i Austrija, tako da je nepotrebno trošiti vrijeme objašnjavajući da si ga nećemo moći priuštiti nikada – kaže Mađarić.

Zato rješenja za rastući problem naknade štete pacijentima zbog liječničke pogreške, kaže, moramo tražiti u praksi zemalja u našem bližem okružju, s kojima smo kompatibilni, dakle u zemljama germanskog pravnog kruga, čiji smo povijesni dio.

– Sustav naknade štete u nama bliskim zemljama kao što je, primjerice, Austrija počiva na postojanju obaveznog osiguranja od profesionalne odgovornosti liječnika i zdravstvenih ustanova za štete koje u obavljanju svoje profesije počine pacijentima – smatra Mađarić.

No, u svakoj je našoj zdravstvenoj ustanovi prepušteno na volju hoće li se osigurati ili ne, na koju svotu i po kojim uvjetima.

– Tako dolazite do situacije da je jedna zagrebačka bolnica osigurana na 1,500.000 kuna po jednom štetnom događaju, druga koja se nalazi 40 km dalje osigurana je na 200.000 kuna, a treća, udaljena 60 km, niti nije osigurana – kaže Mađarić.

Novi Zakon o zdravstvenom osiguranju je, kao i stari, nazovi propisao obavezno osiguranje zdravstvenih radnika od profesionalne odgovornosti, no nije naveo ni najniže svote na koje se mora sklopiti osiguranje, niti je predvidio sankcije ako se ne osigurate. To znači da se možete osigurati na najnižu svotu koja vam neće ništa pokriti, a ako se i ne osigurate, nećete za to snositi nikakve sankcije.

Odvjetnik Mađarić je zagovornik dekriminalizacije stručne liječničke pogreške i ukidanja kaznenog djela nesavjesnog liječenja koje kao takvo postoji samo u zemljama nastalim iz bivše države.

– U zemljama čiju bismo praksu trebali usvajati, takvo samostalno kazneno djelo ne postoji, nego je utopljeno u opća kaznena djela protiv života i zdravlja, a takvi kazneni postupci više su nego raritetni – pojašnjava. S druge pak strane, kaže, ne zna za slučaj da je neki liječnik, kako u bivšoj državi tako i u Hrvatskoj nakon devedesetih pravomoćno osuđen i da je završio u zatvoru zbog kaznenog djela nesavjesnog liječenja.

– U državama čiju bismo praksu trebali slijediti, nema kaznenih postupaka protiv liječnika, ali zato ima naglašene odgovornosti pred sudom struke, tj. Komorom, a najveća kazna je financijske prirode i sastoji se u povećanoj premiji osiguranja od profesionalne odgovornosti – zaključuje Mađarić.

Oduzimanje liječničkih licenci

Od Hrvatske liječničke komore zatražili smo podatke o tome koliko je u posljednjih pet godina bilo oduzimanja licenci.

– Časni sud HLK u tom je razdoblju donio 32 odluke. Tom broju treba pridodati 282 odluke donesene u tzv. slučaju Hipokrat. Od 32 donesene odluke, Časni sud Hrvatske liječničke komore donio je osam odluka kojima je liječnicima izrečena disciplinska mjera privremenog oduzimanja licence, četiri odluke kojima je liječnicima izrečena opomena te četiri odluke kojima se liječnici oslobađaju odgovornosti. U ostalim slučajevima disciplinski je postupak završio obustavom ili odbijanjem zahtjeva – kažu u Komori.

U slučaju Hipokrat radilo se o 282 postupka koji su pokrenuti u veljači 2016., a svi su na Časnom sudu HLK vođeni kao postupak za utvrđivanje nedostojnosti. Časni sud HLK je u tom postupku u tri slučaja izrekao disciplinsku mjeru privremenog oduzimanja licence bezuvjetno, a u većini ostalih slučajeva disciplinsku mjeru privremenog oduzimanja licence uvjetno. Za šestero liječnika u slučaju Hipokrat Časni sud Komore je utvrdio da se ne smatraju nedostojnim za obavljanje liječničke djelatnosti.

Izvor vijesti: Jutarnji List

Slični postovi: