Najveći pariški park Bois de Vincennes oduvijek je bio na glasu kao zelena oaza usred velegrada i kao jedan od najljepših parkova u cijeloj Europi. Po danu to je mjesto gdje Parižani i turisti obilaze zoološki i botanički vrt, gdje djeca uče jahati na hipodromu, a zaljubljeni parovi uživaju uz jezero. I pariški penzioneri svoje dane vole provoditi tamo uz boćanje i kartanje… Idila? Možda i jest, ali samo dok ne padne noć…
Kad padne mrak u prelijepi park počinje pristizati nešto drugačije društvo, puno opasnije. Sve je puno kriminalaca, dilera droge, perverznjaka, a u posljednje vrijeme i afričkih prostitutki. CNN je upravo napravio priču o eksploziji prostitucije i krijumčarenja ljudi u parku koji je preko noći postao početna točka života mnogi mladih Afrikanki koje su odlučiti započeti svoj novi život u Europi. Preko noći glavnu riječ u parku nemaju policajci, već šverceri ljudima i svodnici.
Na rubovima šume sve je puno oskudno odjevenih djevojaka. Neke na sebi imaju samo donje rublje i iz grmlja dozivaju klijente…
– Više nema nade za mene. Moja prošlost već je uništila moju budućnost – rekla je mlada Nigerijka Nadège koja je za CNN ispričala što se događa po noći u najvećem pariškom parku i kako je izgledao njezin život dok je isplaćivala golemi dug ljudima koji su je izvukli iz Nigerije i doveli u Europu.
Priča ove mlade Nigerijke je dobro poznata i već puno puta ispričana, mnoge njezine sunarodnjakinje su prošle slične stvari. Kod kuće je bila silovana kao šestogodišnjakinja, u ratu bandi izgubila je većinu obitelji i tako postala laka meta krijumčara. Obećali su joj novi život u Europi, da će raditi kao konobarica i tako se obogatiti.
– Rekli su mi da stižem u raj….
Usput je mlada dama bila žrtva i zloglasnog voodoo rituala pod imenom ‘juju’ u kojem vrač kaže djevojkama da će na njih pasti kletva ako krijumčarima ne isplate dug. Nažalost, većina djevojaka taj obred shvate vrlo ozbiljno…
U svakom slučaju, Nadège je u Pariz stigla komercijalnim letom s lažnom putovnicom. Već tjedan dana poslije, morala je stajati na rubu parka u donjem rublju. Rekli su joj da njezin dug iznosi 50.000 eura i da svaki dan mora donijeti 100 eura. Seks je naplaćivala 20 eura, tako da je i sama brzo shvatila da će morati proći pakao da izađe iz Boisa..
– Uglavnom sam radila od 18 sati do 6 sati ujutro. Ponekad sam bila u parku i do 8.
Madame joj je odmah po dolasku otela putovnicu i svu ušteđevinu.
– Dobijemo tek nešto novca za hranu i plaćanje rente.
Nadège je priznala da su neke djevojke iz Boisa isplatile dug krijumčarima, ali da još uvijek rade u parku.
– Da, neke su slobodne, ali toliko su zapele u svijetu prostitucije, da uopće više nemaju snage izaći iz nje.
Nigerijka kaže da njihovi klijenti dobro znaju da su gotovo sve djevojke u parku ropkinje, ali da svejedno kod njih idu po seksualne usluge.
– Jednom sam se slomila i pitala jednog muškarca zašto dolazi ovdje. Rekao mi je da je razveden i da želi malo sreće u životu…
Zanimljivo, dosta djevojaka iz Boisa s vremenom i same postanu svodnice. Krijumčare djevojke iz Afrike i istočne Europe, organiziraju velike zabave diljem Pariza i od profita šire posao.
– Kupuju djevojke iz cijele Europe, od Španjolske do Rusije.
Humanitarna grupa koja se bavi prostitucijom kaže da krijumčarska ruta od Nigerije do Pariza postoji već 20 godina, ali da se tek od 2015. godine počelo primjećivati koliko je maloljetnih Nigerijki gurnuto u ralje prostitucije.
– Koliko je samo talenta potrošeno u Boisu… Znate li koliko djevojaka tamo dobro pjeva, koliko ih zna plesati? Sve je to uništeno zbog prostitucije, straha i zakletve!
Kao djevojčica, Nadege je sanjala da će biti glumica u nigerijskoj filmskoj industriji. Ali, umjesto Nollywooda, dobila je Bois.
– Ponekad bi nakon posla satima sjedila u vrućoj vodi. Samo da dođem k sebi…
Nadege je radila godinu dana u Boisu, a onda se dogodio ključni trenutak njezina života – ostala je trudna. Njezin dečko i ona donijeli su zajedničku odluku da će zadržati dijete i pokušati pobjeći iz svijeta prostitucije.
– Strpljivo sam čekala trenutak kada ću umrijeti ili poludjeti. A onda se desile nešto nevjerojatno – trudnoća. Pobjegla sam, pronašla odvjetnika i zatražila azil.
Njezinoj obitelji u Nigeriji prijete na dnevnoj bazi i sama je svjesna da se kući više ne može vratiti. Ipak, bijeg od kriminalne organizacija opisala je kao najbolji potez u životu.
– Ostat će mi traume za cijeli život. Plakala sam kad sam bila silovana u Nigeriji, a ovdje sam morala spavati s desetak muškaraca svake večeri.
Danas Nadege ima status izbjeglice i pravi posao. Ipak, ona još uvijek vjeruje da joj je život nepovratno uništen…
– Nikad neću moći pričati odakle potječem, što mi se sve događalo, ja uopće nemam lijepih uspomena… Ipak, rođenje sina dalo je novi smisao mog života. Kada ga pogledam, barem na trenutak zaboravim svoju prošlost.
Izvor vijesti: Jutarnji List