Ponedjeljak, 24 siječnjaStranica o Hrvatski
Shadow

Klitemnestra je žena koja ubija jer je ne voli koji ju je volio. Shvaćam je…

Moja Klitemnestra dogodila se usred ljeta, podno Mosora, a Mosor je jedna čudna planina. Moja se baka rodila dva kilometra od Sitnog Gornjeg: baka je Poljička, pradjed joj je bio knez Marko Pavić, tako da sam se ja kao Klitemnestra u Eshilovoj “Orestiji” osjećala kao da sam se vratila kući, kaže Ksenija Prohaska, nacionalna prvakinja splitskog HNK, koja je za kazališnu nagradu Zlatni Studio nominirana za najbolju glumicu, a i predstava Splitskog ljeta konkurira za kazališni naslov u cjelini.

Uskočio Opara

Fantastičan je to ambijentalni komad na kršu, u vodi, u izmjeni dana i noći.

– Postoji čudesni trio u koji sam se zaljubila: to je redatelj Dejan Projkovski, skladatelj Goran Trajkoski i scenograf Valentin Svetozarev. Tri čovjeka, a jedan tim, jedna mašina. Veliki je napor iznijela i koreografkinja Jasna Frankić Brkljačić sa zborom u pokretu, zborom koji je učinio čudo od ritma. Da ne govorim o entuzijazmu koju su za našu ‘Orestiju’ pokazali mještani, jedna obitelj iz Sitno Gornjeg svaki je dan čuvala teren, reflektore, sve što je dolazilo kao rekvizita.

Tone materijala za predstavu nošene su na Mosor, poslovna direktorica bila je na apaurinima, gradonačelnik Andro Krstulović Opara izišao nam je u susret, pa smo dobili pročišćivač bazena koji se koristi predstavi, a intendantu Goranu Golovku valjalo bi uručiti nagradu za junaštvo i osvajanje planine Mosor – smije se Prohaska, čiju Klitemenestru u raznim čitanjima doživljavaju kao zločinku, ženu na čijoj su savjesti obiteljska ubojstva.

– U kreaciji Klitemnestre pomogao mi je prvi susret sa Sinišom Popovićem kao veličanstvenim Agamemnonom, nakon čega ga nikad više nisam pogledala kao Sinišu Popovića. Moja životna zrelost vrlo dobro zna što to znači kad žena voli, a nije joj uzvraćeno ili kad je više ne voli onaj koji ju je volio. To su najstrašnije stvari, koje žena ne oprašta, a Agamemnon je, uza sve to, i doveo drugu ženu i kći Klitemnestrinu žrtvovao. Klitemnestra, unatoč svemu tome, njega nikad nije prestala voljeti, prevarila ga je kao svaka nevoljena žena koja traži utjehu u drugome, koju neće naći, i ubila ga je iz nemoći, straha, očaja.

Upravo sam na taj način radila Klitemnestru: iz dubokog očaja žene koju je netko prestao voljeti. Svi smo to barem jednom u životu proživjeli, samo, eto, nismo upali u Eshilov zaplet jer vjerojatno nismo imali dozvolu za nošenje oružja – rekla je glumica te pohvalila i Miju Jurišića kao Oresta, Marjana Nejašmića Banića kao Korovođu i Gorana Markovića kao Egista.

Spartanski život

Više od četvrt stoljeća prošlo je otkako je Ksenija Prohaksa boemski život glumca odlučila zamijeniti spartanskim. Obljetnica te životne odluke točno pada na dan dodjele nagrada Zlatni Studio, 2. veljače.

– Bile su to moje američke godine, kada sam donijela odluku da ću živjeti život fokusa, laserskog fokusa na vlastite snove. Ta vrst fokusiranosti podrazumijeva odricanje od svjetovnog života u kojem svaki glumac vjeruje da će pronaći nekakve ‘veze’, pa će se ‘povezati’, pa će ‘učiniti’… Međutim, takve ambicije ostaju nerealizirane, ako čovjek u vlastitoj svakodnevici ne posjeduje disciplinu kojom pristupa poslu koji neobično voli. Još u Americi sanjala sam o projektu koji će me uvesti u epicentar mojih glumačkih sposobnosti, a taj projekt dogodio se kasnije, kad sam se vratila u Hrvatsku, kada je Ivan Leo Lemo kleknuo ispred mene na jednoj zabavi, na jednome plesnom podiju, i rekao mi: ‘Ja s vama moram napraviti jednu predstavu’.

Tako je rođena predstava ‘Marlene Dietrich’. Kasnije su nastale ‘Edith Piaf’ i ‘Billie Holiday’, uloge koje sam studirala i učila godinama, još od američkih dana – govori o mjuzikl-monodramama. Prohasku pamte i kao barunicu Castelli u “Glembajevima”, kao Gertrudu u “Hamletu”, Serafinu u “Tetoviranoj ruži”, kao Filumenu Marturano, Ljubov Andrejevnu u “Višnjiku”… Odigrala je stotinjak predstava: igrala je na Dubrovačkim ljetnim igrama, 70-ih i 80-ih bila u angažmanu zagrebačkog HNK, a 1987. otišla je u Los Angeles, gdje je nastupala u kazalištima, na filmu i televiziji. Koncem 90-ih vratila se u rodni Split i postala članica splitske Drame, a prije tri godine dobila je status nacionalne prvakinje HNK.

 

Izvor vijesti: Jutarnji List

Slični postovi: