Ponedjeljak, rujan 23Stranica o Hrvatski

LEO GRACIN: “Studente ću pokušati naučiti da poštuju područje u kojem rade, uvjete uzgoja, kroz tlo, klimu i neke druge parametre!”

KAD SMO RADILI PROGRAM, HTJELI SMO zadovoljiti i mlade ljude koji već nakon tri godine studiranja, na preddiplomskom studiju, mogu steći znanja koja im omogućuju da se bave vinarstvom samostalno ili u drugim vinarijama. Htjeli smo da u te tri godine studenti dobro upoznaju proizvodnju, a dotičemo se značajno čak i ekomskog dijela, jer bez tog znanja više nitko danas ne može proizvoditi bilo što.

NA MEDITERANSKOJ POLJOPRIVREDI IMAMO 30 PREDAVAČA. Ja pokrivam dobar dio vinarstva, predavat ću više predmeta, dio koji se bavi tehnologijom, kemijom, analizama, senzorskom procjenom… Najvažnije je upravo to da će stručne predmete predavati ljudi koji se baš bave time o čemu predaju. Mislim da je to optimalna situacija, jer se jedino tako može prenijeti adekvatno znanje.

NEKI OD MOJIH STUDENATA U ZAGREBU gdje sam kao docent radio na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu i na Agronomiji danas rade u vinarstvu. Na to sam najponosniji. Zasad ne možemo donijeti procjene o tome koliko će naših splitskih studenata nakon studija ostati u vinarstvu. Na prvom upisnom roku prijavila su nam se, naime, tek dvojica, ali to je, valjda, jednostavno zato što se o tom studiju još nije doznalo.

DIO STUDENATA SIGURNO ĆE BITI IZ VINARSKIH OBITELJI, dakle već s nekim iskustvom koje bi ovdje na studiju trebali zaokružiti dodatnim znanjem. Jedan od dvojice prijavljenih sin je poznatog vinara s Visa, a znam da će ih na jesenski upisni rok doći još nekoliko. Oni bi ovdje trebali steći dublje razumijevanje svih procesa u vinarstvu. Ne treba očekivati čudo, ali ako uspiju s tim znanjem komercijalno i kvalitativno unaprijediti vinariju, to je već jako puno. Mi predavači dat ćemo sve od sebe.

SVI SE ŽALE DA JE POSAO U POLJOPRIVREDI mukotrpan, jako se puno radi, nema se vremena ni za što. Ali, nije tako, poljoprivredna proizvodnja ima svoje cikluse, ima perioda kad moraš puno raditi, ali ako se dobro pripremiš i organiziraš, možeš imati vremena i za normalan život.

STUDENTE ĆU POKUŠATI NAUČITI da poštuju područje u kojem rade, uvjete uzgoja, kroz tlo, klimu i neke druge parametre. Ako im je vinograd npr. u Primoštenu, u kršu, trebaju znati što i kako tu mogu raditi i s kojom sortom.

U DALMACIJI, ALI I U CIJELOJ HRVATSKOJ moramo povećati površine pod vinogradima i količine vina. Tih 20 tisuća hektara gdje se uzgaja loza otprlike je kao jedna srednje velika regija u nekoj drugoj vinskoj zemlji, a mi opet imamo tu veliku raznolikost i možemo raditi sve stilove vina.

O VINARSTVU SAM OZBILJNIJE POČEO UČITI NA PELJEŠCU, u vinariji Vina Grgić, gdje sam imao kontakt s našim najpoznatijim proizvođačem vina Miljenkom Grgićem. Već sam radio kao asistent na fakultetu, ali sam se javio na natječaj, i Grgić me angažirao kao mladog enologa. Na kraju sam u toj vinariji uspio napraviti i magistarski, a onda i doktorski rad. Još i danas surađujem s njima, uz sve ostale vinarije gdje sam angažiran kao enolog ili konzultant.

PRVI PUT KAD SAM RADIO SVOJ BABIĆ, htio sam ga napraviti malo lakšim, manje robusnim, s manje alkohola,odnosno šećera u grožđu, ali nisam bio zadovoljan rezultatom i odustao sam od toga. Babić mora biti pun, snažan, to je njegova karakteristika, ja ga samo pokušavam učiniti pitkijim.

Izvor vijesti: Jutarnji List

Slični postovi: