Ponedjeljak, 24 siječnjaStranica o Hrvatski
Shadow

NEUROKIRURG DARIO MUŽEVIĆ ‘Radio sam u najboljoj klinici na svijetu, ali moja je želja uvijek bila vratiti se u Osijek’

KBC Osijek proteklih je godina dijelio i još dijeli sudbinu praktički svih hrvatskih zdravstvenih ustanova koje su doživjele egzodus liječničkog kadra što u druge bolnice u Hrvatskoj, odnosno u zemlje Europske unije, što u one izvan Europe. Od ulaska Hrvatske u EU, osječku je bolnicu napustilo više od 60 liječnika, većinom specijalista, među kojima su i brojni profesori i docenti.

Jedan od njih bio je i mladi neurokirurg doc. dr. sc. Dario Mužević, koji je početkom 2017. godine osječku bolnicu zamijenio jednom od najboljih, ali i najskupljih svjetskih bolnica, Cleveland Clinic Abu Dhabi u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. No, za razliku od većine svojih kolega, doc. dr. Mužević iz Osijeka otišao je znajući i planirajući da će se vratiti ubrzo, ojačan novim znanjem, oplemenjen novim vrijednostima. I doista je to učinio. Nakon godinu i devet mjeseci provedenih na Bliskom istoku, mladi liječnik stavio se 1. studenoga 2018. na raspolaganje KBC-u Osijeku gdje, ne da su ga objeručke prihvatili, nego su mu namijenili i važnu funkciju, onu v. d. predstojnika Klinike za neurokirurgiju.

Vlado Kos / HANZA MEDIA

 

– To je jedino što nisam planirao ni kada sam odlazio iz Osijeka, ni kad sam mu se vraćao – kazao nam je doc. dr. Mužević kad smo ga upitali je li očekivao da bi odmah nakon povratka u Osijek i bolnicu mogao dobiti tako važnu funkciju.

Ni planirano ni dogovarano

– Ne da nisam očekivao, nego me je iznenadila ponuda da naslijedim kolegu docenta Muršića koji je radio sjajan posao u svom mandatu i čuvao stabilnost u Klinici. Nije bilo planirano, niti dogovarano, niti je to bila moja ambicija, jer mislim da rukovodeće mjesto ipak puno više uzima nego što daje. Iako se time dobiva prilika da neke stvari promijenite u skladu sa svojom vizijom, itekako sam razmišljao o tome, jer na ovoj funkciji morate posvetiti dio vremena administrativnim poslovima, što vas odvlači od bolesnika. Bojim se da ne izgubim važan dio sebe, iako tu nema silnog menadžeriranja s obzirom da je u timu šest specijalista i dva specijalizanta, ali ipak morate tome posvetiti dio vremena, a ja sam se školovao da što više budem uz bolesnike. No, prihvatio sam ponudu jer ipak držim da i na taj način mogu pridonijeti još boljem učinku naše Klinike, koja je inače vrlo uspješna – istaknuo je doc. dr. Mužević, čiji je primjer rijedak u hrvatskom zdravstvu. Mnoge je, naime, iznenadila informacija da se 40-godišnjak pred kojim je sjajna budućnost i koji se dokazao u tako velikoj i moćnoj klinici kakva je ispostava američke Cleveland Clinic, odlučio vratiti kući.

Ispostava Klinike Cleveland u Abu Dhabiju jedna je od najmodernijih bolnica na svijetu. Inače, njezin ravnatelj dugo je bio još jedan Hrvat, kardiokirurg Tomislav Mihaljević

 

– To je iznenadilo samo one koji me ne poznaju i kojima nisu poznati razlozi mog odlaska u Abu Dhabi. On, naime, nije bio vezan uz masovne odlaske liječničkog i medicinskog kadra iz Hrvatske, samo je koincidirao s time. Naime, ta je bolnica otvorena 2015. godine, a meni se njihov projekt učinio zanimljivim i odlučio sam otići neko vrijeme k njima, naučiti nešto više u jednom posve drukčijem dijelu svijeta, a s druge strane u američkom bolničkom sustavu koji mi je bio poznat jer sam imao dva kraća usavršavanja u Memphisu u SAD-u. Imao sam želju raditi u uređenom zdravstvenom sustavu kakav je američki, jer je u Emiratima doslovno repliciran američki zdravstveni sustav na bliskoistočno okruženje – objašnjava osječki liječnik koji se grozi priča o novcu kao motivu za liječničke transfere.

– Ne volim kad se to spominje kao motiv za odlazak. Vjerujem da je za 99 posto kolega novac zadnji motiv u svemu što čine, pa tako i u ovom slučaju te da su razlozi isključivo profesionalne prirode. Naime, nakon završetka specijalizacije u Hrvatskoj, ako ste relativno mladi, nemate većih izazova i možete ići mirno u karijeri praktički do mirovine, ako se ne odlučite za akademsku karijeru. Ono što nedostaje povremena je obnova znanja i motivacija, širenje slike koju imate o struci. To bi bilo vrlo korisno, kao što u Americi nakon specijalizacije imaju fellowship program jednogodišnjeg usavršavanja u inozemnim bolnicama prije nego što se dobije finalni certifikat. To je ono što kod nas možda nedostaje, taj karijerni korak i poticaj da napravite korak dalje. To je bio moj primarni motiv i znao sam da ću se vratiti u Osijek – objasnio je doc. Mužević koji smatra da mu je za prijem na radno mjesto u Cleveland Clinic znatno pomoglo prethodno međunarodno iskustvo u SAD-u. Nikako to nije bila činjenica da je klinikom u Abu Dhabiju upravljao jedan Hrvat, dr. Tomislav Mihaljević, koji je sada CEO klinike Cleveland na globalnom nivou.

– Ne. Njega sam upoznao tek kada sam prvi dan došao na posao. Znao sam za njega po čuvenju, ali on za mene, naravno, nije – kazao je dr. Mužević koji o dojučerašnjem šefu govori biranim riječima.

– O njemu mogu reći sve najbolje. Od prvog kontakta pokazao se kao lider kakav treba biti i to nije samo moj dojam, nego opći, u klinici. Vođa koji je bio doslovno sa svojim liječnicima i medicinskim sestrama od osnovnih poslova i noćnih dežurstava do visoke razine rukovođenja složenim sustavom unutar jednog još složenijeg sustava kompanije koja upravlja klinikom. Imali smo se prilike družiti i na mene je ostavio prekrasan dojam kao osoba koja ima stručni i moralni integritet. Nije slučajno izabran na čelno mjesto klinike – istaknuo je naš sugovornik.

Osijek, 061218. Doc. dr. Dario Muzevic predstojnik Klinike za neurokirurgiju KBC-a Osijek vrato se u Osijek iz Abu Dhabija gdje je radio gotovo dvije godine. Na fotografiji: dr. Dario Muzevic u kirurskoj sali Klinike za neurologiju.
Foto: Vlado Kos / CROPIX

Vlado Kos / CROPIX

 

Nas je, pak, zanimalo kako je bilo raditi u jednom takvom sustavu, kažu najboljem na svijetu, u usporedbi s onim što je imao u Osijeku prije nego što je otišao. Začudo, kaže da razlika u osnovi baš i nema.

– U profesionalnom smislu, to je bila ekspozicija slična onoj koju odrađujemo i u Hrvatskoj. Nije tu bilo nekih naročitih novina jer je medicinska oprema identična u mnogim segmentima. Jednak mikroskop kakav je tamo imamo i mi u Osijeku, a to je naše osnovno oruđe rada, jednak je ultrazvučni aspirator, jednake brusilice koje koristimo za otvaranje lubanjske šupljine ili kralježnice… To je uvjetovano time što danas u neurokirurgiji morate pratiti tehnologiju i što je to vrlo mala struka u kojoj nema puno proizvođača koji rade visoko diferentnu opremu, jer ni tržište nije veliko. Bogato iskustvo koje sam donio su kolege, entuzijastičan tim ljudi iz cijeloga svijeta s kojima sam radio, gdje svatko daje svoj doprinos i u stručnom i u kulturnom smislu. To je bilo osvježenje. Promjene u načinu razmišljanja, nekim paradigmama. Bolesnici su, pak, svuda isti. Njihovi strahovi, dvojbe i zabrinutost uvijek su jednaki bez obzira na to koliko imaju novca – rekao je dr. Mužević, dodavši da, naravno, ima i nekih razlika, što je i očekivano za bolnicu koja ima 346 kreveta, ali i 6000 zaposlenih, od kojih je 300 liječnika. Dakle, gotovo jedan liječnik na jednog bolesnika.

Jako puno birokracije

– Stupanj birokratizacije zdravstvenih postupaka tamo je dosegnuo maksimum, a to nas tek čeka. Obujam medicinske dokumentacije koju tamo morate voditi znatno je veći nego kod nas. I drugo, svi ostali resursi koje ovdje nemamo u toj mjeri tamo postoje. To je, primjerice, veliki fond za edukaciju koji se može koristiti, istraživački laboratoriji i simulatori, fond u kojem možete platiti članstvo u svjetskim udruženjima, što vam nosi pretplatu za stručne časopise… To su resursi koje si mi ovdje ne možemo priuštiti niti ih očekujemo. Zatim je tu brojnost osoblja koje podržava rad liječnika, od srednjeg medicinskog kadra do drugih zdravstvenih struka. Njih je znatno više i u tom su smislu radni uvjeti nešto bolji, iako se i tamo štedi, jer ni njihov zdravstveni sustav ne može apsorbirati sve ono što bi htio bolesnik. I tamo je sve podređeno predodobrenjima, i tamo imate usluge i lijekove koji se moraju platiti iz vlastitog džepa unatoč osiguranju. Možda je čak u tom smislu u nekim segmentima naš sustav socijalniji i vjerojatno plaća širi dijapazon usluga negoli je to u jednoj od najbogatijih zemalja na svijetu. Tu je možda razlika. To nije sustav koji je striktno orijentiran kapitalu, oni jako skrbe o svojim državljanima, kojih nema puno, jer su većinom stranci, ali opet, mi imamo čak neka veća prava od njih – kazao je dr. Mužević.

Klinika je sagrađena u suradnji tamošnje Vlade, odnosno njihove državne kompanije za investicije, i američke Cleveland Clinic, tj. u nekoj vrsti javnoprivatnog partnerstva. Početna cijena ležanja u bolnici bez paketa osnovnog osiguranja kreće se od 500 dolara naviše po danu. Nas je zanimalo kako to funkcionira s obzirom na manji broj kreveta.

– Mali kapacitet ne znači malu protočnost. Sve je brižno promišljeno kako bi zadovoljilo potrebe stanovništva, jer to nije jedina klinika u Abu Dhabiju, iako je vjerojatno ponajbolja u državi, pa i šire. Uglavnom, puno se kraće leži i puno je više kreveta intenzivne njege nego kod nas, što opet zahtijeva puno više osoblja nego uobičajena zdravstvena skrb. Tamo su 72 postelje u intenzivnoj, a ostalo u redovnoj njezi, jer intenzivna drži bolesnika dok ga potpuno ne stabilizira. Tu je i neurorehabilitacija i kompletna podrška za rehabilitaciju bolesnika. Osobno sam u ambulantnom radu redovno imao pomoć dviju medicinskih sestara, na intenzivnoj je jedna sestra na jednog bolesnika, a pridružuje joj se respiracijski tehničar te brojni terapeuti – fizikalni, logopedi… Na redovnom odjelu radi jedna sestra na dva, eventualno tri bolesnika… Standardno radno vrijeme je osamsatno, kao i ovdje, ali nitko ne postavlja pitanje u slučaju prekovremenih sati – referirao je mladi liječnik dok su se nama iznad glave rojili upitnici. Jeste li mogli ostati, upitali smo ga.

– Naravno, to je uvijek teška odluka uvjetovana osobnim, profesionalnim i obiteljskim razlozima. Supruga i sin su ostali u Osijeku jer nisam planirao ostati dugo. Profesionalno smatram da sam ostvario maksimum i trebao krenuti dalje, a Osijek je uvijek imao dobar neurokirurški tim i nije bilo razloga ne vratiti se – kaže liječnik dok se nama čini da smo u paralelnom svijetu, ali on se ne da. Inzistiramo na tome da nam opiše kako je izgledao povratak u hrvatsku realnost.

Štedljivi i racionalni

– Nije to bilo nimalo dramatično. Siguran sam da jednaku ili gotovo jednaku neurokiruršku uslugu možete dobiti u hrvatskim bolnicama kao i tamo. Ni po čemu ne zaostajemo za onim što se može dobiti tamo ili bilo gdje drugdje u svijetu, a o potrošnji morate voditi računa svuda, biti štedljiv i racionalan. U Osijeku imamo sve što i oni tamo kad je riječ o onom najvažnijem, a to je oruđe za rad. U Hrvatskoj ima i nekih novijih mikroskopa koje oni nemaju. Iskreno, odlazak iz Hrvatske bio je emotivan i dramatičan, a povratak puno lakši. Naime, jako volim Osijek i uoči odlaska otišao sam u jednu emotivnu šetnju gradskim ulicama koje znam još kao klinac i ako mi je, osim obitelji i prijatelja, nešto nedostajalo, onda je to grad, sve ono što on ima, naši parkovi, promenada, ljudi, društveni odnosi… Sada to opet imam – s osmijehom govori mladi liječnik kojemu je odlazak iz Emirata puno lakše pao negoli njegovim inozemnim kolegama koji su ostali.

– Donio sam predivna prijateljstva s ljudima iz različitih krajeva svijeta. Bili smo upućeni jedni na druge i puno smo si pomagali, uskakali jedni drugima… Zato su, takav sam dojam stekao, bili prilično tužni i razočarani kad sam im rekao da odlazim, ali morate znati da je neurokirurgija vrlo malen svijet na globalnoj razini i to ni u kojem slučaju nije bio rastanak. Viđat ćemo se na različitim kongresima, a to je i važna referenca za mlađe kolege koji će htjeti otići tamo na kraću edukaciju, a što ćemo sigurno koristiti. Uglavnom, vrata su mi tamo ostala otvorena, ali ja budućnost vidim u Osijeku, gdje imamo dugu tradiciju i usudim se reći da smo uvijek bili pri vrhu hrvatske neurokirurgije. Trenutačno nas je šest specijalista, što je dovoljno za jedan ugodan rad, a imamo i visokomotivirane mlade specijalizante, što je dovoljno za solidnih 800 i više operacija godišnje u dvije suvremeno opremljene operacijske dvorane s naznakama da će se opremljenost još više poboljšati velikim investicijama u opremu – optimističan je dr. Mužević koji je uvjeren da je njegov povratak samo prvi.

– Siguran sam da će se to dogoditi, jer je neizbježno. Mnogi moje kolege koji su otišli, prepoznat će priliku da se vrate i vjerujem da će ih uprava u tome podržati. Možda sam ja prvi, ali siguran sam da će ih biti još. Naime, svi smo mi u kontaktu i znamo kako tko razmišlja, kako diše. Meni je povratak bio lagan i jer sam s kolegama iz osječke klinike, kao i prijateljima izvan medicine, kontaktirao svaki dan. Raspravljali smo i o pacijentima, zajedničkim problemima, perspektivi povratka… Zapravo sam cijelo vrijeme znao što se događa pa je povratak utoliko bio lakši. I zato znam da će se i neki drugi uskoro vratiti.

Izvor vijesti: Jutarnji List

Slični postovi: