Velebit je i u srcu zime, mamac za brojne planinare i ljubitelje prirode. Posebno se to odnosi na njegov zapadni vrh i planinarski dom smješten na gotovo 1.600 metara iznad mora. Kažu da ne pamte da je na Zavižanu u ovo doba godine bilo manje snijega.
Snijeg na Velebitu nije čudo ni u kolovozu, no kad ga ima samo tridesetak centimetara u siječnju i veljači, e to baš i nije statistička pogreška.
– To nije uobičajeno, malo je za sada, prošle godine na današnji dan sam imao 118 centimetara snijega, ističe Drago Vukušić, mjeritelj DHMZ-a na postaji Zavižan.
– A danas?
– Danas 36, ali daleko je još do prvog svibnja.
Nakon višednevne magle Drago je uhvatio malo sunca na pozitivnoj nuli, a planinarski je dom napustila Tina.
– Pa meni je bilo prekrasno.
Bilo je lijepo?
– Bila je magla, ali meni je bilo kroz oblake.
– Došli ste odmoriti dušu i tijelo?
– Ne znam točno zašto sam došla, ali sam došla.
Velebit je planina na kojoj se u nekoliko sati katkad izmijene sva četiri godišnja doba. Zimi je posebno lijep, ali i opasan.
– Nije puno palo snijega proteklih dana ovdje na Velebitu iako ja ovdje gazim nanose koji mogu biti dosta duboki, evo pao sam skoro pola metra, međutim čari Velebita jesu lijepe, ali treba zaista poštivati i na neki način paziti da se ovdje ne dolazi u ono vrijeme kada ne treba, ističe reporter Hrvoje Matejčić.
Znaju to i domaći momci iz Senja, koji su se odlučili na kratku šetnju.
– Treba treba biti oprezan, odrasli smo tu pa znamo dosta toga i snaći se u tome.
Na odlasku Drago nam kaže kako ga ne zabrinjava hoće li se snježni pokrivač povećati, nego kada.
– Jedni kažu što je prošlo u lijepom neće u ružnom, a drugi kažu da ni jedna zima nije ostala
