Subota, 14 prosincaStranica o Hrvatski
Shadow

Petar Svilić, najbolji hrvatski mlađi zidar: Imao sam priliku otići raditi u Njemačku, ali radije sam ostao ovdje

Imao sam priliku otići raditi u Njemačku, ali radije sam ostao ovdje, kaže mi Petar Svilić iz Karlovca, najbolji hrvatski zidar mlađe generacije. Iza tvrdnje da je on najbolji zidar stoji njegov pobjednički rezultat s državnog natjecanja u zidanju, održanog u Puli, kada je između njih osmero sagradio najbolji nosivi fugirani zid. Od idućeg ponedjeljka Petar Svilić bit će naš reprezentativac u zidarstvu na europskom natjecanju vještina Euroskills 2018., koje do petka traje u Budimpešti. Svoje će znanje odmjeriti s 13 zidara u disciplini Bricklaying.

U trenutku kad građevinske tvrtke grcaju u problemima jer nitko neće u zidare, a oni rijetki odlaze u inozemstvo, Petar Svilić i njegov entuzijazam prema poslu koji radi pravo su osvježenje.

 

– Gradit ćemo fasadnom opekom ONF formata maketu mosta Lanchid te repliku trga. Opasna konkurencija su Rusi, Nijemci, a i Mađari su dobri u toj disciplini. Ipak vjerujem da ću pobijediti, imao sam najboljeg mentora – smije se Petar dok kraj njega stoji njegov imenjak i stric koji je ujedno njegov stručni učitelj. Natjecanje Euroskills odvija se u 38 vještina, među kojima su i zanimanja kuhar, grafički dizajner, recepcioner, klesar te IT programer. Hrvatsku će predstavljati 13 natjecatelja.

 

Državni prvak u streljaštvu i DJ

Petar Svilić je također i DJ, pod imenom DJ Damas pušta muziku u karlovačkim klubovima i na festivalima. – Puštam electro, dance i house glazbu. Nastupao sam i na Danima piva i na Rujanfestu – kaže Petar. On je i državni prvak u streljaštvu na malom kalibru kao kadet. Streljaštvom se bavi u klubu SR Karlovac osam godina i postigao je niz uspjeha. Za taj su sport potrebni mirna ruka, dobro oko i pravilno disanje.

 

Za Petra Svilića može se reći da je na neki način posljednji Mohikanac. On je zadnji zidar koji je izašao iz Mješovite industrijsko-obrtničke škole u Karlovcu, 2015. godine. – Upisalo nas se troje, potom je došlo još troje, ali do trećeg razreda ostao sam samo ja – objašnjava Petar kako je postao zadnji karlovački školovani zidar.

Nisu plaće znatno veće u Njemačkoj, samo su na vrijeme i cijele preko računa. Plaća je na vrijeme točno na datum, a kod nas zna kasniti nekoliko mjeseci. No, velika je prednost što se radeći u Njemačkoj dobije njihova mirovina.

NEMA UČENIKA

Ta strukovna škola posljednje dvije godine nije upisala nove učenike za zanimanje zidar jer nije bilo dovoljno zainteresiranih, samo dvojica, a potrebno ih je šestero. Koliko kronično u Hrvatskoj nedostaje zidara, naročito školovanih, već je dobro poznata priča. Za to se zanimanje rijetko koji srednjoškolac odlučuje, a ono malo što ih ima, inozemne tvrtke vrbuju već tijekom škole. Poznato je i da naše građevinske tvrtke u posljednje vrijeme povisuju cijene radova zbog nedostatka radne snage. Zato je Petar Svilić pravo osvježenje u toj inače zabrinjavajućoj gospodarskoj priči. Mlad, veseo, osebujan i simpatičan, ne skriva koliko voli biti zidar.

Karlovac, 180918.
Struga.
Mladi zidar Petar Svilicic priprema se za nadolazece natjecanje u Budimpesti. Na fotografiji: Petar Svilicic i mentor Petar Svilicic.
Foto: Marko Todorov / CROPIX

CROPIX

 

– U kući su bila dva zidara, moj otac i stric. Kao malog me tata vodio na ‘bauštelu’ i meni se tamo sve sviđalo. Oduvijek sam naginjao tome da postanem zidar – kaže Petar koji je zaposlen u tvrtki Art visum gdje zida sve vrste objekata, izvodi adaptacije, nadogradnje, rekonstrukcije te niskoenergetsku gradnju.

Otac mu već 15 godina radi u Njemačkoj. S njim je u Münchenu obišao nekoliko gradilišta i vidio nove sustave gradnje. Pitali smo njega i strica Petra koja je doista bitna razlika između zidara u Hrvatskoj i Njemačkoj. Koje su razlike u zaradi?

– Zapravo ispadne slično kao kod nas. To je omjer, recimo, tamo 10.000 kuna mjesečno za radno vrijeme od osam sati, a kod nas ispadne isto do šest tisuća, eventualno uz prekovremeno više. Kako je u Njemačkoj život skuplji, ispada ukupno slično kao kod nas.

Karlovac, 180918.
Struga.
Mladi zidar Petar Svilicic priprema se za nadolazece natjecanje u Budimpesti. Na fotografiji: Petar Svilicic.
Foto: Marko Todorov / CROPIX

CROPIX

 

No, ima nekoliko bitnih stavki koje su tamo bolje i često odlučujuće. Plaća je na vrijeme, točno na datum, a kod nas zna kasniti nekoliko mjeseci. Potom, cijela se plaća isplaćuje na račun, a ne dio na ruke što se često kod nas radi. I velika je prednost što radeći u Njemačkoj dobijete njihovu mirovinu! Već nakon pet godina rada ima se pravo na 500 eura mirovine mjesečno – objašnjava Petar Svilić stariji.

BEZ MORTA

No, neki su se, dodaje on, opekli – otišli bi raditi u Njemačku, a doprinos se uplaćivao u Hrvatskoj, tako da dobro treba provjeriti je li tvrtka za koju se radi doista njemačka. Petar Svilić mlađi objasnio nam je i koja je razlika između školovanog i priučenog zidara jer mnogo je onih koji su se sami prozvali zidarom.

– Oni nemaju usvojenu teoriju kao ja. Takvom radniku treba četiri, pet godina da dođe do istog stupnja praktičnog i teorijskog znanja koje ja imam. U školi smo imali praksu i još sam odradio u to vrijeme praksu u tvrtki AB gradnja. Puno je toga što se mora dobro znati, recimo jako je bitno poznavanje čitanja nacrta zbog nosivih i nenosivih elemenata konstrukcije – kaže Petar.

Petar je još tijekom školovanja u Mješovito -industrijsko obrtnička školi u Karlovcu osvajao nagrade, pobjedio je na državnom natjecanju zidara u Puli, te prvo mjesto na Gradbenijadi u Sloveniji

 

Njegov stric dodaje kako školovani zidari uvijek paze na čistoću i urednost, dakle počistit će za sobom, spremiti alat na kraju radnog dana… No, zašto zapravo mnogi u Hrvatskoj izbjegavaju taj posao? – Težak je jer radiš po svim uvjetima i istina je da nije kao prije jer je tehnika napredovala. Zidari su nekad nosili teret i do 100 kilograma, a sada je to zabranjeno zakonom i ograničeno na 25 kilograma. Na gradilištima su silosi s već gotovim mortom, a neki se dio posla danas odradi laserom. Nekad se gradi i bez morta, samo pjenom koja spaja cigle – odgovara Petar Svilić stariji.

A što je njemu najteže u tom poslu, pitamo Petra mlađeg.

AVANTURA

– Rano ustajanje! Većinom se radi od 7 sati. Ostalo mi je sve dobro, i zarada i to što posao nije monoton jer nisi u tvornici ili na traci, niti si na jednome mjestu u uredu, u ovom se poslu često mijenja lokacija gradnje. Znamo raditi i na visini, meni je najviši posao dosad bio na osmom katu. Radim sve, nikad ne biram, gledam na to kao na neku novu avanturu, a ni građevinu ne možeš do kraja naučiti jer uvijek izađe nešto novo – rekao je Petar Svilić.

Posao nije kao prije. Zanimljiv je, zidar danas radi i kranskom dizalicom kojom upravlja joystickom, to je kao igrica na poslu, kaže P. Svilić.

Karlovac, 180918.
Struga.
Mladi zidar Petar Svilicic priprema se za nadolazece natjecanje u Budimpesti. Na fotografiji: Petar Svilicic.
Foto: Marko Todorov / CROPIX

CROPIX

 

Njegov mentor za natjecanje u Budimpešti bio je i profesor Ljubomir Miščević s Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu. Petar Svilić bio je pobjednik i međunarodnog natjecanja održanog prije tri godine u Sloveniji, u Novom Mestu na Gradbenijadi, kada je među njih 12 napravio najbolji dimnjak. Njegov moderni imidž s dugom kosom prihvatljiv je, kaže nam, drugim kolegama na gradilištu, koji ga uglavnom prihvaćaju sa simpatijama.

Za kraj ga molimo da uputi poruku budućim srednjoškolcima koji dvoje bi li htjeli u zidare.

– Ovaj posao nije kao prije! Zanimljiv je, zidar danas radi i kranskom dizalicom kojom upravlja joystickom, to je kao vrsta igrice na poslu – smije se Petar Svilić.

Foto: Marko Todorov

Izvor vijesti: Jutarnji List

Slični postovi: