Srijeda, 22 rujnaStranica o Hrvatski
Shadow

PRAVA ISTINA O TIPKALIMA ZA PJEŠAKE U Americi su utvrdili da te tastere ljudi pritišću bez veze, evo kakva je situacija u Zagrebu!

Prije koji mjesec objavljen je u američkim medijima jedan članak koji mi se dopao, prije svega zato što mi je potvrdio moja višegodišnja uvjerenja u vezi onih napornih tipkala za pješake. Znate ih: to su oni uređaji postavljeni na raskrižjima, posebno onim prometnijima, koje živčano pritišću užurbani pješaci, biciklisti i drugi prolaznici uvjereni kako će im udaranje po tom tasteru ubrzati prelazak preko ceste.

Ukratko, američki novinari ustvrdili su kako velik broj tipkala postavljenih diljem SAD-a funkcionira po principu placebo efekta – ljudi ih stišću misleći kako si ubrzavaju prelazak preko ceste, a u stvarnosti se ne događa ništa, osim što su sami sebe uvjerili da imaju neku vrstu kontrole nad onime što se događa u prometu.

Samo vi tipkajte

Situacija je nešto drugačija u Velikoj Britaniji, barem tako prenose iz BBC-a, čiji su novinari u razgovoru s gradskom tvrtkom Transport for London rekonstruirali kako tipkala funkcioniraju noću, kad će pritisak na taster u periodu između ponoći i sedam sati ujutro zaustaviti promet za automobile, dok danju on nema nikakav efekt.

A kakva je situacija u Zagrebu? Osobno nikad u životu nisam stiskala tipkala za pješake, uvjerena kako nemaju nikakvu funkciju, no iz Gradskog ureda za promet brzo me demantiraju.

Ukratko – kažu da rade svi, izuzev pojedinačnih kvarova koji se nakon dojave ili samostalnog uočavanja u najkraćem roku otklanjaju, a postavljeno ih je sve skupa 912 na 106 raskrižja za slijepe i slabovidne osobe te njih 904 na 165 raskrižja za “obične” pješake.

Za razliku od američkih i britanskih tipkala, iz Grada Zagreba odgovorno tvrde kako na nekim raskrižjima danas bez pritiskanja tipkala uopće nema pojave zelenoga svjetla za pješake, što znači da bez upotrebe tastera nije ni moguće prijeći preko ceste.

Kontrola prometa

“Sustav semafora prilično je kompliciran i on se s vremena na vrijeme na pojedinim raskrižjima reprogramira kako bi se što je više moguće prilagodio prometu. Ovdje je, osim potreba pješaka, potrebno uskladiti mnogo faktora – sudionika prometa, razdoblja kad se promet odvija kao i prometnih ciklusa – zbog čega je i način rada tipkala prilično kompliciran pa se ljudima ponekad čini da oni nemaju funkciju”, pojasnio nam je jedan dobro upućeni sugovornik.

Ukratko, na pojedinim raskrižjima pješaci bez tipkala praktično ne bi ni mogli ostvariti slobodan prelazak preko prometnice jer se zeleno svjetlo za pješake neće upaliti ako putem tipkala nismo dali znak za prelazak, a ovo pravilo vrijedi čak i u situacijama u kojima se ostvaruje prolazak automobila iz sporednog pravca, kod kojeg se inače u pravilu pali i zeleno svjetlo za pješake.

Stvar je tako postavljena jer je to, tvrde, optimalan način kontrole prometa: na glavnom prometnom pravcu zeleno će svjetlo za automobile svijetliti sve dok senzori ne “ulove” da su se automobili počeli nakupljati i na sporednim pravcima, a zeleno svjetlo za pješake palit će se tek pritiskom na taster.

Kolaps

Ipak, sigurnost u prometu nalaže da se zeleno svjetlo za pješake ne pali istog trenutka kad je pješak stisnuo tipkalo jer bi tako postavljeni sustav, logično, izazvao prometni kolaps i vrlo vjerojatno punio stranice crne kronike dnevnih novina.

“Na većini semaforiziranih raskrižja i pješačkih prijelaza u Zagrebu pješaci trebaju pritisnuti tipkalo kako bi ostvarili zeleni signal za slobodan prelazak prometnice te, s obzirom na trenutak u kojem pješak pritisne navedeno tipkalo, ovisi hoće li se zeleni signal namijenjen pješacima aktivirati u trenutnom ili tek u idućem ciklusu signalnog programa semaforskog uređaja”, stoji u odgovoru Gradskog ureda za promet koji potpisuje pročelnik Dinko Bilić.

Pokušali smo o tome doznati još neke detalje – tipa, koliko traje ciklus te do točno kojeg je trenutka potrebno pritisnuti tipkalo da bi se zeleno svjetlo što prije ostvarilo, no doznajemo kako su ciklusi različito postavljeni za različita raskrižja, ovisno o količini dnevnog i noćnog prometa, kao i dobu dana kad se on odvija.

Jedan od primjera raskrižja na kojem se glavni prometni pravac za automobile neće prekidati ako senzori ne uoče vozila na sporednim pravcima ili nema pritiska tipkala za pješake jest gotovo cijelom dužinom Maksimirske ulice koja je nedavno reprogramirana u smislu semaforskog sustava.

Kad ste u njoj, i još k tome pješak, vjerovali ili ne, bolje pritisnite tipkalo. Ili isprobajte možete li cestu prijeći – i bez njega.

Imate prijedlog za Veliku škrticu? Pišite na [email protected]

Izvor vijesti: Jutarnji List

Slični postovi: