Nedjelja, 17 listopadaStranica o Hrvatski
Shadow

SRLJA LI SVIJET PREMA TOČKI S KOJE NEMA POVRATKA Amerika je u samo par dana iznenada dovela odnose s Rusijom i Kinom na sam rub incidenta

SAD je maksimalno pooštrio svoju politiku prema Kini i Rusiji dovodeći je na sam rub incidenta. Ne nužno oružanog, ali ni to nije isključeno: dovoljno se samo sjetiti kako je u Siriji srušen ruski zrakoplov što je vjerojatno posljedica bliskosti djelovanja više vojnih sila pa je bilo pitanje ne hoće li, nego kad će doći do incidenta.

Riječ je o slijedu događaja koji je započet ovotjednom izjavom Kay Bailey Hutchison, američke ambasadorice u NATO-u da “Rusija mora zaustaviti svoj tajni razvoj zabranjenog sustava krstarećih raketa ili će ih Sjedinjene Države pokušati uništiti prije nego što postanu operativne”. Budući da je riječ o ambasadorici bez diplomatskog iskustva izjava bi se mogla staviti u skupinu “neopreznih” da se nije oglasio ministar obrane James Mattis. On je u četvrtak poručio da je rusko kršenje sporazuma o kontroli naoružanja “neodrživo” i da će SAD odgovoriti ako Moskva ne promijeni ponašanje. Dakle, izjava ambasadorice nije bila bez utemeljenja u stavovima vrha američke administracije.

Washington vjeruje da Rusija razvija zemaljski raketni sustav u suprotnosti s hladnoratovskim sporazumom, poznatim kao Sporazum o nuklearnim raketama srednjeg dometa (INF). On bi omogućio Moskvi da u kratkom vremenu pokrene nuklearni napad na Europu, kaže Washington, što Moskva uporno odbacuje.

Neodrživa situacija

“SAD razmatra sve opcije, diplomatske i obrambene. Da ne bude zabune: sadašnja situacija u kojoj Rusija očigledno krši sporazum, neodrživa je”, upozorio je Mattis.

INF su 1987. godine potpisali Ronald Reagan i Mihail Gorbačov, a njime su zabranjene rakete srednjeg dometa kojima se mogu gađati Europa i Aljaska. Tako je okončana kriza kada je tadašnji Sovjetski Savez instalirao oko 400 nuklearnih bojevih glava uperenih prema zapadnoj Europi. Glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg potvrdio je u četvrtak da je Moskva razvila raketu Novator 9M729, za koju analitičari kažu da je slična ruskim raketama kratkog dometa koje se lansiraju s mora, a imaju domet od 500 do 5500 kilometara. Na taj se sustav američka administracija žali već dvije godine. Još u veljački je Pentagon u dokumentu o nuklearnoj politici najavio da će odgovor na rusko kršenje INF-a biti razmatranje vlastitih opcija za raspoređivanje raketnih sustava.

Otvorena prijetnja

I upravo je sada stigla otvorena prijetnja. Uvjete za to stvorila je i kriza koju su izazvale ruske špijunske aktivnosti po Europi, od trovanja bivšeg agenta ruske tajne službe GRU Sergeja Skripalja do pokušaja hakiranja sustava Organizacije za zabranu kemijskog naoružanja u Nizozemskoj.

Nešto kasnije u četvrtak američki je potpredsjednik Mike Pence snažno napao Peking. “Kina je pokrenula neviđenu akciju kako bi utjecala na američko javno mišljenje, na izbore u studenom i na okolnosti prije predsjedničkih izbora 2020. godine. Kina se upliće u američku demokraciju i bez uvijanja mogu reći da vodeća uloga predsjednika Donalda Trumpa daje rezultate: Kina želi drukčijeg američkog predsjednika”, rekao je. Time je elaborirao Trumpovu izjavu pred Općom skupštinom UN-a kako je Kina glavna prijetnja izborima u studenom. Iako tako nešto nije potvrdila Kirstjen Nielsen, ministrica domovinske sigurnosti. Kad tome dodamo da se rat carinama između dviju država zahuktava, da su otkazani trgovinski pregovori, ali i oni sigurnosni na koje je trebao doći ministar Mattis, postaje jasnim da je riječ o neskrivenom sukobu.

Globalna konkurencija

Iako se sve navedeno može staviti u okvir unutarnjopolitičkih problema s imenovanjem Bretta Kavanaugha za suca Vrhovnog suda te nadolazećih izbora za Kongres u studenom, opseg cijele operacije pokazuje da je riječ o akciji šireg dosega. Rusija zajedno sa Saudijskom Arabijom ne sluša Trumpove zahtjeve za povećanjem proizvodnje nafte kako bi pala cijena, a u Europi se postavlja kao glavni konkurent američkom ukapljenom plinu (LNG). Obje zemlje grade dobre odnose s Iranom i nastoje sačuvati na životu sporazum o nuklearnom programu Islamske Republike. Kina je sve snažnije prisutna na Bliskom istoku gdje Rusija trenutno vodi glavnu riječ, a upliv Pekinga u Africi je gotovo nedodirljiv dok se sve snažnije širi Južnom Amerikom pa je nedavno ministar Mattis morao u posjet glavnim partnerima da ih upozori na “kinesku prijetnju”.

Američki je Senat u srijedu donio zakon kojim se formira agencija za prekomorsko privatno ulaganje (OPIC) koja će raspolagati s proračunom od 60 milijardi dolara i za cilj ima “potaknuti ulaganja privatnog sektora u ekonomije u nastajanju”. Riječ je o dosad najotvorenijem i financijski relevantnom odgovoru na kineski geostrateški projekt “Jedan pojas, jedan put” koji jača utjecaj Pekinga u Euroaziji, ali i Africi i Latinskoj Americi. Indikativno je da se Trump takvom projektu prije godinu dana usprotivio, a sad ga podržava.

Tvrda snaga

SAD je pokrenuo projekt zaustavljanja gubitka globalnog utjecaja i to koristeći tvrdu snagu, vojnu prijetnju, ali zajedno s mekom, diplomatskom i ulagačkom. Trenutak je dobro odabran – SAD kao da je slijedio naputak kineskog stratega Sun Tzua koji kaže da treba birati trenutak i teritorij za napad – jer je upravo postignut dogovor oko novog sjevernoameričkog trgovinskog sporazuma – ne više NAFTA nego USMCA – kojim je Trump prividno ostvario veliki pregovarački uspjeh. Iako velikih razlika u dva sporazuma nema ipak se njime šalje poruka da su i Meksiko i Kanada morali prihvatiti Trumpove uvjete.

A sporazum izrijekom zabranjuje potpisnicama da ulaze u slične aranžmane s Kinom. Koju Trump želi prisiliti da prihvati njegova pravila igre što je za Peking, a posebno za predsjednika Xija Jinpinga, neprihvatljivo jer bi moglo dovesti u pitanje neupitnost njegovog liderstva.

Hladni rat, nove okolnosti

Tako da Peking i Washington ulaze u sve snažniji sraz uz reduciranje kontakata. Što počinje stvarno podsjećati na hladni rat, ali u bitno drukčijim okolnostima što bi moglo dovesti i do neočekivanih ishoda. SAD se nalazi u ekonomski povoljnom trenutku koji će, prema konzervativnim procjenama, potrajati barem do 2020. godine što daje potrebnu logističku podršku tako opsežnoj operaciji. Kina je tu u lošijem položaju, ali ne treba zanemariti da autoritarni sustavi mogu neko vrijeme braniti otežane ekonomske uvjete upirući prstom prema vanjskom neprijatelju (to je u četvrtak napravio i iranski vrhovni vođa, ajatolah Ali Hamnei).

Svijet tako ulazi u razdoblje jačanja tenzija između prve ekonomske i vojne sile s drugom ekonomskom i rastućom vojnom silom (Kina) te drugom vojnom, ekonomski slabom, ali silom važnom za globalnu opskrbu energentima (Rusija). Postoji mogućnost da sve skupa bude dobro upravljano i završi diplomatskim i političkim rješenjem u kojem bi sve strane malo odstupile i postigle kompromis.

Nulta suma

No, Trump nije sklon strategijama koje vode prema situacijama koje i jednoj i drugoj strani donose zadovoljavajući rezultat. Njegova je opcija igra nulte sume: ono što ostvari pobjedom predstavlja istodobno jednaki gubitak za protivnika. Zbog takvog pristupa – iako treba uzeti u obzir da će na ukupnu strategiju utjecaja imati i Mattis i drugi racionalniji američki dužnosnici – kompromis se čini udaljenim, a konflikt, pa i vrući, izglednim. Posebno ako Putin i Xi zaključe da im američka operacija ugrožava vlast.

Izvor vijesti: Jutarnji List

Slični postovi: