Otprilike više od 200.000 kostima opernih diva i baletnih prvaka, niza glumica i glumaca poput Rade Šerbedžije, Gorana Grgića, Alme Price ili pak pokojne Ene Begović, zapravo, svih koji su ikada kročili na daske Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, sada su na – inventuri.
Radi se ta inventura već treću godinu i čini se da joj se ne nazire kraj. Naime, dosad je popisano tek nešto više od 21.000 kostima koji se nalaze u fundusu zagrebačkog HNK, odnosno Odjelu scenske proizvodnje smještenom u ocvalom zdanju u Ulici Božidara Adžije na Trešnjevci.
Dok se s nestrpljenjem očekuje 29. studenoga, kada je premijera novog “Orašara” u koreografiji i režiji Vladimira Malakhova s potpuno novim kostimima i scenografijom koju je zamislio Jordi Roig, one stare baletne pačke iz vizualno atraktivnog, ali danas minulog “Orašara” Sir Dereka Deanea, kojeg smo osam godina gledali na daskama HNK, na putu su prema “groblju kostima” u Adžijinoj.
Zamislite gigantski ormar od 2700 četvornih metara. Apsolutno nakrcan kilometrima najraznovrsnijih tkanina, od teških dekora, preko krzna, samta i tila, do osjetljive čipke i nizova sićušnih perlica koje čine više od 200.000 kostima. Nema više nijedne slobodne vješalice, nijednog slobodnog kutka od poda do stropa – jer kostimi koji vise na nekoliko su razina, a svaki zid čine police, sto posto popunjene.
Damjan Tadić / CROPIX
Ženska i muška odjeća
Kad uđete u garderobe, prvo vas šokira ta količina svega. Ta natrpanost, šarenilo i kič. A onda, kad vidite skladištarke kako klize između tih kostima, slažu ih, nalaze i vraćaju – fascinira vas njihova snalažljivost u toj zbrci.
– Snalazim se, ali nikada neću sve znati… svaki kostim, svaki kutak – govori Maja Bilić
