Ukrajina: Zemlja razorena, ljudi raseljeni – želja za obranom sve je jača
by splett
Slađe nam je umrijeti u boju,
Nego živjeti zavezani kao nijemi robovi.
Dosta nam je ruševina i nesloge,
Ne smije brat na brata ići u boj.
Pod plavo-žutom
zastavom slobode,
Ujedinit ćemo cijeli veliki narod svoj. Ovo je obrada stare ukrajinske domoljubne pjesme, himne oslobodilačkog pokreta nastale još 1930-ih, uz koju su njegovi pradjedovi i djedovi, kaže Roman, išli u boj za Ukrajinu. Marš nove vojske, tako se zove suvremena verzija budnice. Nastala je 2017. u spomen na ukrajinske vojnike stradale u Donbasu od 2014. naovamo. Simbolizira novi rat za oslobođenje.
– Ovaj je rat ujedinio cijelu Ukrajinu. To je jako čudno. Posljednji je put, naime, Ukrajina bila ujedinjena 2014., kada je počeo Majdan u Kijevu, a u Ukrajini revolucija, rekao je glazbenik Roman Kovalj.
Barem na zapadu Ukrajine građani prkose podređivanju svakodnevice ratu. Kao i mnogi građani u središtu Lavova, skupina kolega s posla okupila se prije deset dana na jutarnjoj kavi, prije početka radnog dana. Nisu marili za zračnu uzbunu. Nedugo zatim postali su prve ovdašnje civilne žrtve od početka ruske invazije, stradali su od ruskih projektila. Grad je ovo tek prividnog mira.
– Za vrijeme rata kafići rade upravo zato da bi ugostili i razveselili ljude te podignuli im raspoloženje. Osim toga, dio svoje zarade i dnevnog utrška darujemo kao pomoć vojsci i volonterima, naglasio je konobar Dmitrij Mogilenko.
Kavu ovdje ispija i Svjatoslav Pilipčuk. Prije dvije godine posjetio je zagrebački Filozofski fakultet, kao tadašnji dekan lavovskog Filološkog fakulteta. U ukrajinskim okvirima cijenjeni stručnjak za opus Ivana Franka, nakon Ševčenka drugog najvažnijeg ukrajinskog književnika, znanstvenu karijeru svojevoljno je zamijenio puškom i odlaskom na frontu. I nije jedini profesor sa svog fakulteta koji je obukao uniformu.
– Nisam mogao sjediti kod kuće, osjetio sam veliku potrebu da nešto učinim. I već prvog dana invazije otišao sam u najbliži ured za novačenje, gdje se
