Srijeda, 27 listopadaStranica o Hrvatski
Shadow

VRABAC PROTIV DABROVA: “Ili mi ili oni! Uništili su mi 400 kila ribe, a neuništivi su. Grade brane, skreću potok i mojoj ribi uzimaju život!”

Tako to ide, jednostavno, u ovome poslu: susrećeš ljude neprestano i slušaš njihove priče. Prvi traži davno izgubljenog sina, jer mogao bi uskoro umrijeti. Drugi ima više od stotinu pasa, ali ne i registrirani azil pa ne može računati na proračunski novac. Psi mu dnevno pojedu i do osamstotinjak kuna dehidrirane hrane. Treći, pak, ne smije iz kuće na jednom zabačenom južnodalmatinskom otoku, jer preplivali su čagljevi koji teroriziraju čitavo selo. Provaljuju u dvorišta poput bandita, ruju zemlju i uništavaju ružičnjake. Napast će i njega, jer sve su kante odavno prekopali. Glad je velika i nemaju što jesti.

Kostanjevac, 021019.
Reportaza iz ribogojilista koje se naslo u problemu jer su dabrovi poceli graditi brane na potoku. Vlasnik Tomo Vrabac.
Foto: Srdjan Vrancic / CROPIX

Srđan Vrančić / HANZA MEDIA

 

Moćne su to, redom uzbudljive novinske priče. Ne i za same protagoniste, treba li reći, koji u svemu ne nalaze ništa intrigantno, već se samo nadaju što bržem rješenju problema. Ovaj put, gospodin Tomo Vrabac, ribouzgajivač. Hodamo s njime petstotinjak metara uzvodno od lijepo uređenog, kaskadnog uzgajališta pastrva koje završavaju na zagrebačkim tržnicama i, ako kupujete riječnu ribu, na vašim stolovima. “Ribnjaci Vrabac” u Parku prirode Žumberak jedni su od najvećih u ovom dijelu Hrvatske, a nalaze se na izvoru potoka Kupčina, koji opskrbljuje uzgajalište bistrom vodom prve kategorije. A takvu, najbolju vodu na svijetu, cijene mnogi, pa i oni koje se možda zadnje očekuje.

Kostanjevac, 021019.
Reportaza iz ribogojilista koje se naslo u problemu jer su dabrovi poceli graditi brane na potoku. Vlasnik Tomo Vrabac.
Foto: Srdjan Vrancic / CROPIX

Srđan Vrančić / HANZA MEDIA

 

– Preko dvadeset godina sam u ovom poslu, ali nisam se do sada susretao s njima – započinje svoju priču Tomo Vrabac, dok gacamo po vlažnom, zazelenjenom tlu uz potok prilično niskog vodostaja. Korov na tom dijelu uz potok doseže i do pola metra; očito je da je površina bila navodnjavana. – Kako su napravili te svoje brane, skrenuli su potok na livadu, i sada se tu, kako vidiš, sve zeleni – pojašnjava Vrabac dok u visokim čizmama gazi po koritu i rukom miče trupce, šikaru, lišće i granje.

Noćas su opet bili u akciji. Nalazimo se u srcu Žumberka, gorja koje poznavatelji zovu “zelena spužva”, i koje se proteže uz slovensku granicu između Zagreba i Karlovca, a prožeto je stotinama podzemnih i nadzemnih vodotoka.

Kostanjevac, 021019.
Reportaza iz ribogojilista koje se naslo u problemu jer su dabrovi poceli graditi brane na potoku. Vlasnik Tomo Vrabac.
Foto: Srdjan Vrancic / CROPIX

Srđan Vrančić / HANZA MEDIA

 

– Dabrovi su kao i ljudi – primijetim. – Sve što žele jest kuća na brežuljku s bazenom. Vrapcu nije do šale. Ipak, pokazuje dozu senzibiliteta prema tim životinjama, koje su mu preko noći “sredile” 200 kila ribe. Do srijede, izgubio je još 200 kila. Stvar je eskalirala prošlu nedjelju, usred noći, kada su mu dabrovi izgradnjom brane smanjili protok vode u ribogojilište za čak 50%. Pastrve su se odmah počele povlačiti u niže dijelove ribnjaka, jer nedostajalo im je kisika. Kada je ujutro stigao na svoje ribnjake, Vrabac je imao što vidjeti.

Voda, kaže, nikada nije bila toliko niska. Nastavlja o tome kako je odmah izvukao svu raspoloživu opremu, uključujući pumpe i aeratore, kako bi donio vodu u one ribnjake gdje je nedostaje i tako pomogao ribi koja je preživjela vrlo veliki stres.

Kostanjevac, 021019.
Reportaza iz ribogojilista koje se naslo u problemu jer su dabrovi poceli graditi brane na potoku. Vlasnik Tomo Vrabac.
Foto: Srdjan Vrancic / CROPIX

Srđan Vrančić / HANZA MEDIA

 

– Tada mi je prišao i susjed, koji mi je rekao da je primijetio da dabrovi gore ruše drveća i rade si branu. Tko će znati zašto. Možda je vodostaj prenizak, pa nemaju gdje plivati. A možda je iz nekog drugog razloga. Ja to ne mogu znati. Ali, znam da sam ostao bez svoje ribe – komentira Vrabac dok nam pokazuje tragove koje su ostavili zdepasti glodavci.

Uokolo potoka su brojne rupe; čini se kako su izgradili sustav tunela koji prolazi ispod Kupčine. Panjevi srušenih drveća su posvuda, a nalik su zašiljenim vrhovima olovki. Kada sruše stablo, koje može biti promjera i do 60 centimetara i za koje uvijek paze da padne direktno u vodu, dabrovi ga najprije oglođu, a tek kasnije ga koriste kao materijal u branama. Uz Kupčinu smo vidjeli mnoge takve komade porušenog drveća i granja, i to tako precizno oglodanih, da bi čovjek mogao pomisliti kako je to netko učinio nekakvim planinarskim nožićem.

Kostanjevac, 021019.
Reportaza iz ribogojilista koje se naslo u problemu jer su dabrovi poceli graditi brane na potoku. Vlasnik Tomo Vrabac.
Foto: Srdjan Vrancic / CROPIX

Srđan Vrančić / HANZA MEDIA

 

– Ja shvaćam da je ovo Park prirode, i da su dabrovi zaštićena vrsta. Odmah sam alarmirao nadležne institucije, a kada je došao vodočuvar, rekao nam je da zna za taj problem, ali da ne smijemo ništa raditi 300 metara iznad, i ispod staništa dabrova. Sve je to meni jasno, ali ja imam 30 tona ribe tu dolje. Tko će odgovarati? On je, nekako, dobio odobrenje da se otvori dotok vode i došla je ekipa iz Vodoprivrede koja je to raščistila. Ali, dabrovi su bili opet u akciji već iduću noć – prepričava Vrabac, navodeći kako tako moćno spletenu branu od vrbi ne bi uspio napraviti ni čovjek.

Dabrovi sve to povežu i s lišćem tako da se brana dodatno stvrdne, a nikada ne staju na jednoj. Kada smanje vodotok prvom, jakom branom, ispod nje naprave još barem tri ili četiri. Vrag će ga znati zašto, komentira Vrabac.

Kostanjevac, 021019.
Reportaza iz ribogojilista koje se naslo u problemu jer su dabrovi poceli graditi brane na potoku. Vlasnik Tomo Vrabac.
Foto: Srdjan Vrancic / CROPIX

Srđan Vrančić / HANZA MEDIA

 

– Kada ostanemo bez vode, ribi pada imunitet. Dolazi do ugibanja i do nereda u ribnjacima. U prvim kaskadama nema toliko problema, jer tu je sasvim mala riba, no tamo gdje je veća riba sam imao veliki mortalitet, jer se voda oslabila kisikom. U toj situaciji moramo i prestati s hranjenjem ribe. Kada je riba u stresu, ne smije jesti – pojašnjava Vrabac, dodajući kako ne zna zašto su se dabrovi nakon dvadeset godina naselili i na ovom području.

– Gledajte, mi smo u Parku prirode, možda su ih doselila neka društva. Tko zna što se tu radi. Osim dabrova, mi imamo problem i s vidrama. Moje ribogojilište njima može postati švedski stol. Isto je i sa sivom i bijelom čapljom. Ona preleti, vidi jato mojih riba na kupu i samo počne kljucati. Zaštitna mreža je jako skupa – nastavlja ribouzgajivač koji je solidno zaštitio svoje ribnjake, i to videonadzorom i ogradom, no čaplje, izgleda, mnogo ne brinu za njegove kamere.

Kostanjevac, 021019.
Reportaza iz ribogojilista koje se naslo u problemu jer su dabrovi poceli graditi brane na potoku. Vlasnik Tomo Vrabac.
Foto: Srdjan Vrancic / CROPIX

Srđan Vrančić / HANZA MEDIA

 

Tko bi znao da je uzgajanje riba baš toliko riskantan posao. Vrabac svemu, treba istaknuti, pristupa doktorski, vidi se da čovjek zna što radi. Na svome imanju uzgaja ribu od ikre, koju nabavlja u SAD-u, pa sve do komada od četrdesetak centimetara i više. Proces je to, uzgred budi rečeno, koji traje dvije godine. Uzme li se to u obzir, jasniji je i njegov očaj s obzirom na gotovo spremne primjerke tolikih riba koje je izgubio zbog dabrova. U malom mjestu Stupe kod Kostanjevca, gdje se nalazi njegov ribnjak, brojimo više policije nego ljudi.

Ophodnje su stalne zbog migranata. Ljudi su, s druge strane, odselili iz ovog lijepog kraja. Nema zvukova automobila, televizora, kasnih noćnih razgovora. Noću je ovdje tišina golema i sveprožimajuća, što dabrovi, čini se, itekako cijene. Ljudi svraćaju vikendom na svoja imanja, a ovaj je kraj toliko ispražnjen od ljudi, da Vrabac jedvice pronalazi radnike. U svemu mu pomaže i njegova žena Dragica, koja vodi knjige, kao i kćeri od kojih je jedna ekonomistica, a druga agronom.

Kostanjevac, 021019.
Reportaza iz ribogojilista koje se naslo u problemu jer su dabrovi poceli graditi brane na potoku. Vlasnik Tomo Vrabac.
Foto: Srdjan Vrancic / CROPIX

Srđan Vrančić / HANZA MEDIA

 

– Uskoro bih trebao u mirovinu, i ovo je sve trebalo ići njima. Ali, strah me da neće htjeti, kada vide koliko se ja mučim i s čim sve imam problema vezano uz ovaj posao – jada nam se Vrabac pa nastavlja o mogućem rješenju problema.

– Gledajte, u razgovoru s vodočuvarom i Parkom prirode, došli smo do toga da bi se prostor uz taj potok trebao redovitije čistiti, održavati. Jer, ako je tu puno šikare, granja, onda će i dabrovi htjeti tu svoj brlog, jer njima to paše. Kada bi potok bio čist od izvora naovamo, staništa ne bi postojalo, i mi ne bismo imali problem. Dabrovi ne žele biti na otvorenom, oni se smještaju u žbunje – pojašnjava ribouzgajivač.

I doista, šećući prostorom uz potok Kupčinu, uzvodno od njegovog ribnjaka, vidimo gusto raslinje, toliko gusto da se potoku na rijetkim mjestima uopće ne može i prići.

Kostanjevac, 021019.
Reportaza iz ribogojilista koje se naslo u problemu jer su dabrovi poceli graditi brane na potoku. Vlasnik Tomo Vrabac.
Foto: Srdjan Vrancic / CROPIX

Srđan Vrančić / HANZA MEDIA

 

– Ja ne bi ni smio tu ništa raditi jer je zaštićeno područje. Meni taj nered stvara probleme i kad nema dabrova. Recimo, prije tri mjeseca smo imali strašno, olujno nevrijeme u kraju. Voda je preko noći, uslijed tog nevremena, dovela jedan korijen od porušenog drveta i zatvorila mi ulaz u ribogojilište. To je bilo usred noći, i nitko nije bio ovdje. Ujutro sam popravio stvar, ali i tada sam ostao bez značajnog dijela svojih pastrva – komentira Vrabac koji uzgaja potočnu i kalifornijsku pastrvu. Lijepi su to komadi riba, a plivaju u čudnim formacijama, nekakvim koncentričnim krugovima kroz njegove ribnjake.

– Kada zatražim nadležne institucije da se prihvate problema i počiste prostor uz potok, oni meni kažu kako još nisam došao na red. A dole, niže, pri vikendicama je sve očišćeno. Znate kako to kod nas ide, umjesto da čiste privredni objekt, oni čiste vikendice utjecajnih ljudi. Mi ovdje zapošljavamo lokalnu radnu snagu, opskrbljujemo zagrebačke ribarnice, hotele, restorane. Poznati smo kao dobri proizvođači hrane, zašto nismo mi prvi na redu? – pita se Vrabac koji, kako kaže, svako malo ima neku havariju na svojim ribnjacima.

Kostanjevac, 021019.
Reportaza iz ribogojilista koje se naslo u problemu jer su dabrovi poceli graditi brane na potoku. Vlasnik Tomo Vrabac.
Foto: Srdjan Vrancic / CROPIX

Srđan Vrančić / HANZA MEDIA

 

– Ne znam što da radim više. Kako uništimo jednu branu, tako oni izgrade drugu. Ja ne mogu svaku noć ovdje dežurati. Situacija je ili mi, ili dabrovi. Ja proizvodim 40 tona konzumne pastrve godišnje, ja privređujem. Možda bi zbog toga mogao biti u prednosti pred dabrovima – izražava nadu Vrabac, dodajući kako je duljina potoka oko kojega bi trebalo urediti prostor otprilike 800 metara. Inače, ovaj je ribouzgajivač nakon 15 godina života u Zagrebu napustio siguran posao u HEP-u te se niotkud odlučio baviti uzgojem pastrva, i to na svojoj djedovini na Žumberku.

– U HEP-u sam bio zadužen za regulaciju grijanja, što također ima veze s vodom i njenim protokom. To znanje mi je pomoglo da izgradim sve ove vodotoke, slapove i bazene u kojem se odvija cjelokupni proces razvoja pastrvi – od ikre i mlađi pa do odrasle ribe – otkriva Tomo Vrabac koji će tek osjetiti ovu havariju s dabrovima.

Kostanjevac, 021019.
Reportaza iz ribogojilista koje se naslo u problemu jer su dabrovi poceli graditi brane na potoku. Vlasnik Tomo Vrabac.
Foto: Srdjan Vrancic / CROPIX

Srđan Vrančić / HANZA MEDIA

 

– Riba koju sam izgubio u najvećoj mjeri je bila ona koja još nije spremna za ići van. Tako da za sad nikome ne fali ribe, ali ne znam kako ću nadoknaditi taj gubitak – priča ribouzgajivač, dodajući kako on i obitelj više ne spavaju mirno.

– Oni mi mogu provaliti u ribnjake. Tko zna što sve mogu. I oni su sad u šoku vjerojatno, jer ostaju bez svojih brana. Vidi, ako jedan od njih završi u ribnjaku, neće moći ni izaći, jer je sve od betona. Natjeravat će moje ribe i izmoriti ih dok sve ne krepaju, ili će ove male iz gornjih bazena potjerati dole, pa će ih pojesti velike pastrve. Od svega bi mogla nastati strašna šteta, puno gora od svega što sam već doživio. Ništa, moram stalno ovdje dolaziti i paziti. Ne vidim druge. Znaš kako je, imaš stalno nekih svojih briga i problema. Uzgoji ribu, nahrani ribu, odvezi u Zagreb, dostavi ljudima, a sada još i ovo – očajno će Vrabac, dodajući još jednom kako suživota između dabrova i njegovih riba ne može biti. Nadam se da će ljudi uvidjeti situaciju. Ja shvaćam da je to park prirode, da staništa moraju biti. Svi bi htjeli imati takvu prirodu. Ali, moramo računati s time da smo mi proizvođači visokokvalitetne hrane. Trebalo bi to staviti na vagu. Ako se puste dabrovi, ja ću morati zatvoriti, a moji radnici će morati na cestu – govori Vrabac, dok hodamo uokolo ribnjakom i promatramo njegove pastrve.

Srđan Vrančić / HANZA MEDIA

 

– One sada uživaju, sunčaju se, vidi kako im je lijepo. Zamisli sad da unutra uleti dabar. Katastrofa. Ja i danas, a prošlo je već neko vrijeme od havarije, svaki dan imam 10 kila mortaliteta. Riba je i dalje pod stresom, to sve utječe na nju. Od straha ne želi jesti – pojašnjava Vrabac, a kako naše sjenke padaju na vodu, tako pastrve nestaju velikom brzom.

Srđan Vrančić / HANZA MEDIA

– Vidiš kak’ su to plašljive životinje. Ona prilazi kad vidi mene s hranom, kao pas – komentira ribouzgajivač, gotovo tepajući ovim svojim komadima pastrvki. Tako, za sada, glasi još jedna intrigantna priča, koja za svog glavnog protagonista ovaj put ima jednog nesretnog uzgajivača ribe. Taj čovjek, koji se s dabrovima bori za prevlast na teritoriju oko potoka Kupčine, uvjeren je kako se nalazi u situaciji “mi ili oni”. To, svakako, ne može biti najugodnija pozicija. Koliko će to ozbiljno shvatiti i institucije, ostaje za vidjeti.

Izvor vijesti: Jutarnji List

Slični postovi: