Dvorac Bojnice je među najstarijim i najznačajnijim spomenicima u Slovačkoj. Dvorac je smješten na travertinskom brdu iznad grada. Prvi pisani zapis o dvorcu nalazi se u darovnici opatije Zohor koja datira iz 1113. godine. Izvorno je dvorac bio drveni i bio je nadogradnja ranije utvrde. Obitelj Poznań je obnovila dvorac u kamenu tijekom 13. stoljeća.
Dvorac Bojnice povijest, ljepotu i tajne
1321. godina
Plemić Matija III. Csák iz Mađarske zauzeo je dvorac Bojnice krajem 13. stoljeća. Nastavio je posjedovati dvorac do 1321. godine. Nakon njegove smrti, razne plemićke obitelji nastavile su preuzimati vlasništvo nad dvorcem od 14. do 15. stoljeća. Neke od tih obitelji su Gileth, Noffry i Leustach.
Kralj Matijaš Korvin je 1489. godine darovao dvorac i državu svom nezakonitom sinu Janu Korvinu. Nakon smrti kralja Matijaša, dvorac su zauzele trupe Zápoľský i nastavile ga okupirati do 1526. godine.
1527. godina
Kralj Ferdinand I je 1527. godine darovao dvorac Bojnice Alexeju Thurzóu. Obitelj Thurzó je rekonstruirala dvorac u udoban renesansni dom. Izvorni gotički dvorac dobio je karakter renesansnog dvorca s unutarnjim dvorištem okruženim grupom stambenih zgrada slične visine.
Gotički dvorac Bojnice – obilazak s vodičem s opisom interijera i eksterijera dvorca
1645. godina
Nakon smrti posljednjeg člana obitelji Thurzó 1636. godine, kruna je ponovno preuzela vlasništvo nad dvorcem. Nakon godinu dana, car Ferdinand III. je dao imanje Pavlu Pálffyju kao zalog u zamjenu za 200.000 guldena.
Obitelj Pálffy je tada postala zakoniti vlasnik dvorca 1645. godine. Radovi na izgradnji su ubrzo ponovno započeli, dajući građevini barokni izgled. Tijekom kasnog 17. stoljeća zaustavljene su aktivnosti izgradnje na dvorcu. Dvorac nije doživio mnogo promjena od 18. do 19. stoljeća.
1889. godina
Groff Ján Pálffy, posljednji plemićki vlasnik, stekao je imanje Bojnice 1852. godine nakon godina propadanja i stagnacije. Groff je odlučio obnoviti citadelu u romantični dvorac. Inspiraciju je crpio iz nekoliko drugih struktura, uključujući ranu renesansnu talijansku arhitekturu, tirolske gotičke dvorce, papinsku palaču u Avignonu i francuske gotičke dvorce doline Loire.
Poznati arhitekt Jozef Hubert nadzirao je neogotičku obnovu dvorca Bojnice. Ali Hubert je bio samo alat bogatog plemića jer je Pálffy bio taj koji je skicirao, dizajnirao i nadzirao sve radove. Trebalo je 22 godine, od 1889. do 1910., da se dovrši neogotička obnova.
